Otok soli, kamena i vrhunske glazbe

Svojom tradicijom, programi PagArtFestivala već 23 godine oplemenjuju živote Pažana i svih onih koji se u srcu ljetne sezone nađu na slikovitom otoku Mjesečevih krajolika. Već s prvim danom kolovoza vjernu je publiku dočekao tradicionalni recital pijanista Lovre Pogorelića, utemeljitelja i umjetničkog ravnatelja festivala. Pogorelić je izveo Busonijevu obradu Bachove Chaconne iz Partite za violinu solo u d-molu, a potom i grandiozne Transcendentalne etide Franza Liszta, vizionarsko djelo koje odiše mudrošću, uzvišenošću, ljepotom i strašću. Budući da ta skladba pripada samu vrhu virtuozne glazbe pisane za klavir, vrlo je rijetko izvođeno čak i na velikim svjetskim pozornicama. Ipak, umjetnikov izbor ne iznenađuje s obzirom na njegovu sklonost sviranju velikih djela poput primjerice Slika s izložbe Musorgskog ili Brahmsovih klavirskih sonata. Njegova pak tehnička vještina u kombinaciji s osebujnim poetskim izrazom i na ovome je recitalu prenijela publici najdublje i najsuptilnije raznolikosti misli, osjećaja i karaktera skrivene u partiturama velikih majstora.

Lovro Pogorelić izveo je rijetko izvođene Transcendentalne etide F. Liszta / Snimio Tvrtko Maras

Samo tri dana nakon te izvedbe velike interpretativne snage i bogate imaginacije, pod zvjezdanim nebom u prekrasnom ambijentu paške gradske kule Skrivanat, održana je izvedba glazbenoscenskog projekta Svila. Predstava koja uspješno balansira između kategorija drame i radiodrame kao predloškom koristi se istoimenim romanom Alessandra Baricca, popularnim komadom iznimna senzibiliteta i finoće. Ono progovara o romantičnoj ljubavi, žudnji, prijateljstvu, ali istovremeno dohvaća problematiku ekonomije, putovanja, ratovanja te civilizacijske i etničke karakteristike i različitosti.

U slojevitoj strukturi obrađuje i temu bolesti i zaraze, odnosno epidemije. Premda je u priči riječ o bolesti dudovih svilaca koja je imala dalekosežne posljedice svjetskih razmjera, nažalost, vrlo se lako pronalazi korelacija s trenutnim stanjem u svijetu. Tim više što je ansambl zbog epidemioloških mjera izveo predstavu pred ograničenim brojem gledatelja. Kao i na koncertu Lovre Pogorelića, ali i programima koji su uslijedili, i za ovu je izvedbu vladao velik interes, što samo potvrđuje koliko su ljudi željni umjetnosti te koliko im ona nedostaje. Minimalistički izričaj teksta popratila je i minimalistička scenografija postavljena u kamenom ambijentu paške kule. Dramski izričaj meditativnog karaktera i kružnog pokreta oplemenila je autorska glazbena izvedba Katarine Ranković, mlade umjetnice s iskustvom rada s hrvatskim kazališnim umjetnicima. Iza kostimografije i vizuala stoji Nina Pogorelić, dok režiju potpisuje svestrani umjetnik Filip Šovagović. Uz našeg priznatog glumca Gorana Grgića, predstavu su izveli Luna Pilić, Ana Pogorelić i Fabijan Komljenović – studentice i student glume koji su ovom izvedbom pokazali svoju izvođačku zrelost.

Ponovno na otvorenome, na omiljenoj lokaciji festivalske publike, među ruševnim ostacima samostana u Starom gradu Pagu, 8. kolovoza nastupili su renomirani umjetnici: flautistica Renata Penezić i gitarist Darko Petrinjak. Predstavili su bogat program satkan od djela Antonija Vivaldija, Marija Nardellija, Borisa Papandopula, Francesca Molina, Gorana Listeša i Marija Castelnuovo-Tedesca. Njihova je izvedba i ovoga puta bila iznimna, a izrazito pozitivan dojam na publiku ostavile su upravo skladbe hrvatskih autora. Za sam kraj ovogodišnjeg festivala, u tradicionalnoj kategoriji „PagArtFestival predstavlja mladog umjetnika“, 12. kolovoza s djelima Ludwiga van Beethovena, Blagoja Berse, Frédérica Chopina i Franza Liszta nastupio je mladi pijanist Arsen Dalibaltayan, koji je na visokoj razini odsvirao ozbiljan i zahtjevan program. Svojim se nastupom u crkvi sv. Frane upisao na dugu listu probranih gostiju festivala, domaćih i međunarodnih umjetnika čije izvedbe podižu kulturnu ponudu otoka i izravno utječu na živote Pažana i turista, koji se zbog posebnosti tih kulturnih manifestacija nerijetko vraćaju otoku soli, kamena, ali i – zahvaljujući obitelji Pogorelić – otoku umjetnosti.